Službeni blog Zvonka Alača
Zvonkomentari
Blog
ponedjeljak, srpanj 10, 2006
MODERNI nogomet i sva prokletstva koja isto sa sobom donosi najbolje su došli do izražaja na jučer završenom Svjetskom prvenstvu. Amerikanizacija tribina i posjetitelja i bunkerizacija (Dee-fence!) na terenu, trendovi su koji će se nastaviti na sveopoću radost kolovođa u FIFA-i i svemogućih sponzora, koji u sprezi sa medijskim serviserima odgajaju generacije "navijača" koji nemaju pojma o nogometu, ali zato znaju sve o tome kakvu će frizuru nositi Beckham i koliko love od reklamiranja čipsa dobija Ronaldinho.

Njemačka Vlada i turistički djelatnici prije Prvenstva su istakli kako očekuju da će njihova zemlja od proizvodnje nogometne histerije zaraditi 10 milijardi eura. Kada se ljestvica postavi tako šuškavo i visoko, jasno je da se onda ništa ne prepušta slučaju. Pa se za sigurnost gledatelja koji čašu vode i piva na stadionu plate 70 kuna brinu helikopteri i borbena kola, a na svakog Engleza koji dođe u Frankfurt ide po jedan policajac.



 

U sklopu strategije kojom se od stadiona planira napraviti "fan free zone", a od posjetitelja lobotomizirane trošitelje koji će i posljednji cent dati na pregače u nacionalnim bojama, drečave vlasulje i indijanske pejanice, čime bi se "nogometno pleme" do kraja cirkuski uniformiralo, blaženo nesvjesno da je dragovoljno stalo pod kontrolu kreatora novog nogometnog poretka, koji, eto, "ne može" kontrolirati desetak sudaca koji unište pola prvenstva, ali zato od stotina tisuća ljudi, koji sve to još i presretno plaćaju, rade što ih volja.

Na najvišoj razini uspješno izveden preslik iz američkih "sportskih" arena doista zaslužuje pohvale. Showtime je iz Staples Centera preseljen u Berlin i Stuttgart, a da bi ugođaj bio potpun, nedostaju još samo modulirane orgulje sa hokejaških utakmica ili time out za reklame, kakav je već uveden u američkom "footballu". Možda ta pauza i nije potrebna, jer ovakav "event", kojeg u sklopu sponzorskog team buildinga ionako najvećim djelom pohodi čarter-flota korporativnih klonova, ionako je tek kulisa za reklame. Naša verzija "navijača" također podrazumijeva estradne zvijezde padalice i starlete, kao i političke moćnike, koji također prikladno zamaškarani pojavom u ložama stadiona pokazuju tko je tko u Hrvatskoj.



 

Ono čemu su se poklonici nogometa smijali, gledajući utakmice na SP-u 1994. u Americi, sada je zaživjelo i u Europi: natkrivene arene, gdje se ispod staklenika od vrućine guše oni na terenu i na tribinama, ali to nije bitno, jer sve je potrebno žrtvovati za "sveti komfor". Udobnost nogometnih navijača je "podebljana" i ogromnim semaforima ispod plasteničkog svoda, u kojeg je jednom zgodom udarila prejako ispucana lopta i gdje, osim "instant replaya" Materazzijevog mesarenja ili Cristianovih valjanja, možete, ukoliko vas kamera ulovi, pozdraviti prijatelje u domovini.

Italija je svjetski prvak. Sama ta činjenica bi mnogim ljubiteljima nogometa bila dovoljna za plakanje. Ali Italija je, pogotovo kada se uzme u obzir trend igranja s jednim napadačem, igrala napadački. Italija nije primila nijedan gol iz igre, maestralno je dobila Njemačku u polufinalu, ali prvak svijeta je i Italija koja je isključivo zahvaljujući poklonjenom penalu ušla u četvrtfinale, u kojoj se na sva zvona ne slavi Tottija, Del Piera i Tonija, nego Cannavara i notornog Materazzija, kostolomce i razarače, a potonjem se u veće zasluge pribraja što je isprovocirao Zidanea, nego što je postigao pogodak u finalu.

Portugal je završio skupinu sa maksimalnim učinkom i do polufinala eliminirao Nizozemsku i Englesku. Zvuči sjajno, ali radi se o prilično prljavoj momčadi, kojoj su omiljene tehnike simuliranje i pritisak na suce, a izbornik Scolari je u punom sjaju demonstrirao u čemu leži tajna uspjeha na SP-u: kada momčad u četvrtfinalu i polufinalu ima igrača više ili gubi, iz igre se vadi jedini napadač i uvodi vezni igrač.

Obala Bjelokosti, Gana i Argentina su pokušali igrati nogomet kakav bismo svi željeli gledati, ali ako i imaju vanserijske igrače, posebno Argentina, vidjelo se da je četvrtfinale krajnji domet momčadi koja igra lijepo i napadački.



 

Filmski kritičari i teoretičari su rekli da su propast filmske industrije vidjeli sa prvim sekvencama sprženih hitova, dok se "kraj nogometa kakvog smo poznavali" može oglasiti nakon dvije scene iz Njemačke, koje su to jasno pokazale: razdraganog njemačkog navijača, koji u svojoj zemlji, koja je svijetu osim Waltera, Muelera i Beckenabauera, dala i više od nekoliko neloših piva, gol protiv Švedske slavi sa čašom američkog "Buda" (koji je, jelte, jedan od sponzora) i legendarnim kadrom iz finala, kada genijalac Zidane, kriv da krivlji ne može biti, ćelom u prsa obara prljavog Materazzija i umjesto sa kipićem boginje Nike, veliku scenu napušta s crvenim kartonom.

Zvonko Alač
Foto: dalmatino.de

zvonkoalac @ 12:29 |Isključeno | Komentari: 0
Arhiva
« » pro 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
50939
Index.hr
Nema zapisa.